Čuvita mi na ponistru sila,
Grube riči kazati mi tila:
Po škoju ti erjav furešt hodi,
Libar tvoj i pisma njemu godi,
Rufijan je, na vratu kadena,
Lip al furbast s bošketom nevena,
Obilance nudit će u riči,
Monade o jubavi i sriči.
S ponistre mi tico idi,
Nek se furešt ne uvridi,
Žena ja son, ne šantoča,
Tu ću ostat, ON je s Broča.
Život svoj ću s njim proživit,
Grandecu mi nije činit,
I vodu i ariju dilin ja sa njim,
Pjacentu, turtu, jer ja njega jubin.